Najbolja ekskurzija do sada

,,Ovo je najbolja ekskurzija do sada!“ Izjavila je Kristina, učenica osmog razreda već u toku prvog dana provedenog u Nišu. U toku obilaska manastira Ravanica gde je mirisao tamjan ,,noćno cveće“, učenici su strpljivo čekali u redu kako bi kupili suvenire za svoje bližnje.

Odmah po dolasku na Čegar učenici su za pažljivo slušanje besede dobili čistu 10 od istoričara i dugogodišnjeg čuvara Čegra, poznatog pod nadimkom čika Sele. Pažnju im je zaokupilo i traženje lika srpskog vojvode Stevana Sinđelića u stenama blizu vrela, fenomen opisan u njegovoj knjizi Čegarski bol. Najavljeni obilazak spomenika Ćele-kula je upotpunio doživljaj i istorijsku priču.

Nišku tvrđavu u centru grada učenici su obišli u turističkom zelenom autobusu nalik ,,double decker-u.“

Šetajuću centrom Niša, deca su na neko vreme sklonište od sunca potražili u podzemnom trẓ̌nom centru koji je za mnoge bio doživljaj. Za to vreme nastavnici su hlad i osveženje pronašli u jednom od kafića na početku čuvenog Kazandžijskog sokačeta gde nas Stevan Sremac i lovac Kalča pozivaju da sednemo i napravimo pauzu za kafu.

Tu su da nas podsete da zastanemo na trenutak u vremenu kada je sve brzo i ,,za poneti“. To je ta stara kultura ẓ̌ivljenja.Euforija učenika se nastavila u hotelu nakon večere i osveženja, a nije izostala ni narednog dana. U povratku za Knićanin, vratili smo se i nekoliko vekova unazad.

U Kruševcu smo posetili arheološki park Lazarev grad i crkvu Lazaricu, zadužbinu kneza Lazara Hrebeljanovića koja je pravi primer srpske srednjovekovne arhitekture 14.veka. Učenici su u toku puta i dalje pričali o parku restorana Bagdala gde smo ručali, a koji je zaista pravi ,,Božanski park.“
Iako se putovanje malo odužilo, nije nam pokvarilo utiske sa ekskurzije. Učenici su se vratili zadovoljni i obogaćeni za još jedno nezaboravno iskustvo, uspomenu i doživljaj.